Odred izviđača CROA posadio 500 sadnica bora

Jedni od mladih junaka i junakinja naše zajednice iz prošlogodišnje kampanje „Budi junak/junakinja svoje zajednice“ su i mladi iz Odreda izviđača CROA iz Živinica. Najmlađi odred izviđača u Živinicama je uz podršku donatora i Fondacije tuzlanske zajednice „stao na noge“, oformio se i obučio za izviđačke aktivnosti.

Ovi mladi ljudi su jutros pokazali da je osnivanje odreda itekako imalo smisla. Okupili su se u maglovito i neobično toplo oktobarsko jutro te uputili na poznato izletište Rudine u Gornjim Živinicama, na Konjuh planini.

Uz pomoć Šuma Tuzlanskog kantona obezbijedili su 500 mladih sadnica bora. Bor je jedna od rijetkih vrsta drveća koja uspijeva u našoj klimi na većoj nadmorskoj visini u kamenoj podlozi, kakve su Rudine. Upravo zbog toga je bor, koji i prirodno raste na Rudinama, bio savršen izbor za pošumljavanje ove lokacije. 

Pošumljavanje je danas naš najveći saveznik u borbi protiv globalnog zatopljenja jer je drveće najefikasniji način za uklanjanje stakleničkog plina CO2 iz atmosfere. Značaj sadnje još je i veći kada se posadi drveće poput bora koji se sam jako sporo širi, pogotovo na podlozi punoj kamenja.

Vedra ekipa se okupila na Rudinama odakle se dalje uputila pješke na samu lokaciju sadnje. Zajedno sa šumarima ponijeli su sadnice, alate, vodu i hranu za okrepu. Putem su ih pratili pejzaži Konjuha sa kojih se pružao pogled na Živinice. Uz šalu i razgovor u prelijepoj prirodi i atmosferi borove šume ubrzo su se začuli i udarci alata. Jedna od strmih padina na Rudinama postala je lokacija sadnje. a samu akciju sadnje pratili su i novinari RTV Živinica. 

Vrijedni CROA izviđači iskopali su rupe u koje je odmah zatim pod budnim okom šumara posađeno 500 borova iz rasadnika Šuma TK. Zaista prelijepo izletište Rudine dobilo je još jednu pošumljenu površinu, šumske životinje novi dom, a planeta Zemlja još jednog saveznika u borbi protiv globalnog zatopljenja. Odred izviđača CROA pružio je svojim članovima priliku za korisnu akciju pošumljavanja, druženje i uživanje u prirodi, što mu i jeste svrha. 

opširnije >>

Centralno grijanje za 88 učenika u Dobrnji

Područna škola u Dobrnji, prigradskoj zajednici Grada Tuzle, godinama se suočavala s problemom centralnog grijanja. Peć nedovoljne snage koja nije mogla zagrijati školu nalazila se u prostoru same škole, umjesto u pomoćnom objektu. Kotlovnica u sredini škole značila je unošenje uglja kroz prostor u kome borave djeca, prljavštinu i nezdravo okruženje.

Danas je suradnjom svih organizacija u Dobrnji, mjesne zajednice, mještana, roditelja učenika i same škole i uz podršku Fondacije tuzlanske zajednice, ovaj problem konačno riješen. Puštena je u rad nova kotlovnica. Nakon 50 godina stara peć je zamijenjena novom. Kotlovnica je izmještena u pomoćnu prostoriju izvan prostora u kome borave djeca i uposlenici škole. Prostorija je prilagođena za potrebe kotlovnice, izgrađen je novi dimnjak, a nova kotlovnica je spojena na već postojeći sistem centralnog grijanja škole. Uposlenici škole i učenici  dobili su dobre uslove za rad.

Ono što posebno raduje jeste da područnu školu u Dobrnji pohađa čak 88 učenika od prvog do petog razreda. Radi se o jako živoj lokalnoj zajednici. Za današnje puštanje u rad nove kotlovnice lokalni KUD „Mladi rudar“ i učenici škole pripremili su mali kulturno-umjetnički program na radost mještana i posebno roditelja mališana koji su nastupali.

Dobra suradnja mještana u samoj Dobrnji dovela je do uspješnog ostvarenja mnogih projekata. Izmještanje kotlane 15. je po redu projekt koji je Lokalna grupa za razvoj Dobrnja provela uz podršku Fondacije tuzlanske zajednice i Mreže aktivnih zajednica. Svi projekti do sada su se pokazali kao uspješni te se koriste i danas na zadovoljstvo mještana. Mještani Dobrnje pokazali su kako se slogom i zajedničkim radom mogu postići zaista fantastični rezultati!

opširnije >>

„Naš glas“: Snaga Bosanske žene

Udruženja za pomoć žrtvama seksualnog nasilja u ratu "Naš Glas" osnovano je 2012. godine. Danas okuplja 21 članicu i člana, žrtve seksualnog nasilja iz proteklog rata.

Kako nam kažu članice udruženja, imaju aktivne i pasivne članove. Prošlo je već dosta godina, dio članova ne živi u Tuzli, dio je već u godinama i ne može prisustvovati stalnim aktivnostima udruženja.  Ipak, jedna od najaktivnijih i najvedrijih je najstarija članica, gospođa je od 73. godine. Tokom današnje posjete zatekli smo ih u radnoj atmosferi.

Razlog naše posjete udruženju je projekt „Radnookupaciona terapija”. Članice udruženja organizirale su se i počele izrađivati unikatne ručne radove. U malom prostoru na tuzlanskom Korzu  okupljaju se svakog ponedjeljka, druže se, razgovaraju i – heklaju. Izrađuju ženske torbe, pape, šalove, razne vrste kapa, jastučiće od lavande i razne druge heklane proizvode od konca i vune. Proizvode i po narudžbi.

Fondacija tuzlanske zajednice podržala ih je sa 1141 KM iz Fonda „Volim Tuzlu“. Novac je iskorišten za nabavku vune, konca, igli za pletenje i drugog materijala. Rezultate gledamo danas u vidu prelijepih torbi, kapa i drugih rukotvorina.

Jedna od članica priča “Heklanje je bolje od svakog antidepresiva. Puno nam to znači, opušta nas.” Unikatne proizvode prodaju po jako povoljnim cijenama. Cijene ženskih torbi kreću se od 30 KM do 50 KM. Dio novca namijenjen je za kupovinu novog materijala, a ostatak kao naknada članicama za njihov rad.

Atmosfera u udruženju je pozitivna i pomalo neobična. Prostor je mali, neuslovan i tijesan. Iako se nalazi u centru Tuzle, nema struju ni grijanje. Međutim, to ne sprječava članice da svoj rad začine pričom, šalom i smijehom. Iako se trude biti pozitivne, razgovor ponekad ipak skrene i prema proživljenim traumama. “Ja sanjam…” bila je česta rečenica. 

Usprkos svemu, igle i dalje zvekeću, a ispod vrijednih i vještih ruku polako nastaju novi unikatni radovi. Jedna od gospođa hekla preko dvostrukih naočara, a najstarija članica danas je završavala novu torbu vedrih boja. U blizini se nalazi jedan od tuzlanskih kafića čija muzika se čuje i u prostorijama udruženja. Neobičan spoj novih trendova i starih zanata, a sve to sa korisnom i humanom misijom.

Rad ovih vrijednih i jakih žena možemo podržati svi, kupovinom njihovih proizvoda. Zaista prelijepe ručne radove možete naručiti na broj telefona: 061 411 148 ,Mirsada Tursunović, predsjednica udruženja. Prikupljeni novac pomoći će članicama udruženja da nastave svoju misiju pružanja podrške žrtvama seksualnog nasilja. A podrška je itekako potrebna.

Fond „Volim Tuzlu“ koji je pomogao da ručni radovi članica „Našeg glasa“ postanu stvarnost otvoren je za aplikacije do 9. oktobra. Pročitati više i prijaviti se možete na linku:

http://www.fondacijatz.org/page/39/1096

Pogledajte fotografije: 

opširnije >>

Sadika Kahrimanović: Realizovali smo prvi Festival dječijeg teatra u Kalesiji

Ovogodišnja kampanja „Budi junak/junakinja svoje zajednice“ koju već 6 godina provodi Fondacija tuzlanske zajednice s ciljem povezivanja ideja mladih ljudi sa društveno odgovornim biznisima bila je prilika za razgovor sa Sadikom Kahrimanović, mladom glumicom i jednom od osnivačica Art centra Ankata koji se bavi pozorišnom umjetnošću na teritoriji općina Kalesija, Čelić i Sapna te donosi čari pozorišta i u ove zajednice. Tokom prošlogodišnje kampanje Ankata je bila jedan od podržanih projekata u sklopu kampanje. Danas, nakon godinu dana djelovanja, razgovarali smo sa Sadikom o Ankati i onome što Ankata znači za zajednicu.

Odmah na početku, pitali smo Sadiku kako je sve počelo sa Ankatom:

Svoj rad na Dramskom studiju u Sapni, Kalesiji I Čeliću smo započeli još kao neformalna grupa u 2018. godini. Nakon što smo odradili ciklus dramskih radionica u trajanju od tri mjeseca sa djecom osnovnoškolskog uzrasta, napravili smo prezentacije rada koje su rezultirale premijerom dviju predstava za djecu. Nakon postizanja dobrih rezultata I stvaranja povjerenja kod roditelja i u zajednici, odlučili smo osnujemo udruženje Art Centar Ankata.

Koja je misija Ankate?

Misija našeg udruženja je stvaranje prostora za umjetnički izražaj, posebno u rubnim općinama u kojima je ulaganje u kulturu na jako niskom nivou. Pošto smo svoj rad bazirali uglavnom na djecu, mi danas u Dramskom studiju brojimo oko 50 aktivnih članova. Još jedan razlog da se osnuje udruženje bila je podrška koju nam je pružila Fondacija tuzlanske zajednice. Prvi put smo aplicirali prema Fondaciji preko Omladinske banke, još dok smo djelovali kao neformalna grupa. Zahvaljujući njima dobili smo sredstva za printanje plakata I promociju predstava naših članova. Nakon uspješno odrađenog projekta, naš rad je prepoznat i u drugim organizacijama. Ubrzo smo ostvarili saradnju sa World Visionom te s njima sprovodili kampanju “Vrijedni pažnje” u Sapni I Kalesiji, a koja za cilj ima ukazati na problem zanemarivanja djece kroz umjetnički izražaj. Takođe, u Sapni smo održali ciklus radionica razvijanja životnih vještina kod djece, a koje smo često primjenjivali u radu sa djecom na Dramskom studiju.

Prošle godine učestovali ste i u projektu „Budi junak/junakinja svoje zajednice“. Kako ste došli na ideju da se prijavite i kakvi su rezultati podrške koju ste dobili?

Sve ove aktivnosi su nas ohrabrile da se prijavimo i na poziv kampanje “Budi junak/junakinja svoje zajednice” od strane Fondacije tuzlanske zajednice. Željeli smo da osiguramo svoje djelovanje u Kalesiji u 2019. Godini. U sklopu projekta “Osnaživanje pozorišne umjetnosti u Kalesiji” realizovali smo prvi Festival dječijeg teatra u Kalesiji koji je omogućio da preko 1000 osnovaca sa područja općine Kalesija pogleda pozorišne predstave svojih vršnjaka iz Viteza, Orašja, Kaknja I Kalesije, a oko 200 osnovaca iz Kalesije, Čelića, Sapne I gostujućih gradova prošli su kroz dramske radionice vođene od strane profesionalnih glumaca.

Osim predstava, radili ste i na obnovi Bosanskog kulturnog centra u Kalesiji?

Projektom smo takođe predvidjeli i pozorišnu adaptaciju kino sale u JU BKC “Alija Izetbegović” Kalesija. Ovaj dio aktivnosti je već počeo i očekujemo da ćemo do kraja godine imati tri premijere predstava na kojima su naši mališani radili i oni će ih izvesti u pravoj pozorišnoj atmosferi, kao što smo I predvidjeli projektom.

Kampanja “Budi junak/junakinja svoje zajednice omogućila nam je da povećamo broj članova dramskog studija ali i da u rad Udruženja uključimo veći broj kolega mladih profesionalaca, umjetnika. Tako smo stvorili prilike da se u budućnosti pored rada sa djecom usmjerimo i u rad sa mladim profesionalncima u umjetnosti.

Preporučujete li i drugim mladim ljudima učestvuju u ovogodišnjoj kampanji „Budi junak/junakinja svoje zajednice“.

Podrška Fondacije tuzlanske zajednice omladinskim projektima daje priliku mladima da budu ključ za donošenje promjena u zajednicama i u profesijama. Nama je dala priliku da radimo posao za koji smo se školovali, osnažila nas je da sami sebi stvaramo prilike I prostor za rad I profesionalno unaprijeđivanje.

Art centru Ankata želimo puno uspjeha u radu i još mnogo, mnogo kvalitetnih radionica i predstava za mališane, a Sadiki puno uspjeha na "daskama koje život znače". 

opširnije >>

Tahir Žustra: Važno je da jedni drugima više vjerujemo

Da uspjeh ne dolazi preko noći nego je za isti potrebno uložiti mnogo truda potvrđuje i primjer Tahira Žustre, studenta postdiplomskog studija Odsjeka za žurnalistiku Univerziteta u Tuzli i novinara Nove BH. Iako ima tek 24 godine Tahir ima i bogato iskustvo kako u struci tako i u mnogim drugim društvenim poljima.  Još u školi je pokazivao interes za novinarstvom, te je kao volonter željan znanja u lokalnim medijima brusio zanat.  Kao gimnazijalac volontirao je u programu gradske radio-televizije, po upisu fakulteta počinje raditi kao voditelj i novinar u programu RTV Slon Tuzla, a paralelno s tim i kao tuzlanski dopisnik BH radija 1. Osim u medijima, aktivno je bio uključen i u rad brojnih omladinskih organizacija. Prvenstveno Organizacije za djecu i mlade „Osmijeh za Osmijeh“, potom regionalne mreže „Mladi ujedinjeni u miru“, dok 2016. godine dobija priliku raditi i kao saradnik za odnose s javnostima Fondacije tuzlanske zajednice.

Kako si sve ovo stizao?

Da budem iskren – nekada vrlo lako, a nekada jako teško jer sam sve ove obaveze izvršavao paralelno sa onim školskim, a potom i fakultetskim. Međutim, sa ove tačke gledišta, to je zasigurno najljepši period mog odrastanja i sazrijevanja jer je svako od ovih iskustava donijelo dosta dobrih stvari u moj život i upotpunilo me prvo kao čovjeka (mladog čovjeka), a sada već i kao profesionalca. Sada u životu imam neke druge obaveze koje, usudio bih se kazati, prilično lako izvršavam i to zahvaljujući prije svega iskustvu iz nevladinog sektora.

Koliko ti je društveni angažman pomagao ili odmogao u izvršenju studentskih obaveza, a koliko ti sada pomaže ili odmaže u izvršenju poslovnih?

Aktivizam, volonterske, a potom i radne obaveze i sve ono što spada pod „društveni angažman“ nikada mi nisu odmagali. Još tokom srednjoškolskih dana, a kasnije i fakultetskog obrazovanja malo po malo uviđao sam prednosti toga što volontiram, što se neformalno edukujem, učestvujem na seminarima, kampovima i razmjenama. Najprije to se ogledalo u mom formiranju stavova, slobodi iznošenja mišljenja, argumentovanog učešća u diskusijama sa kolegama i/ili profesorima, te povrh svega u čestim malim „borbama“ za bolji položaj mojih prijatelja, kolega i mene u određenim situacijama. Društveni angažman, za koji uvijek vežem i volontiranje možda nema one finansijske pokazatelje da napredujete u nečemu, ali itekako ima brojne druge benefite poput vještina za koje nekada niste ni svjesni da ih posjedujete. A vjerujte, nisu se pojavile same od sebe. Neko ih je morao u vama prepoznati, te stvoriti prostor da ih usavršite.

Tvoje prvo volontersko iskustvo vezano je za Fondaciju tuzlanske zajednice, a onda si se aktivno uključio u rad Organizacije za djecu i mlade ˝Osmijeh za Osmijeh˝...

Fondacija tuzlanske zajednice i program „Lideri u akciji“ slobodno mogu kazati bili su startna pozicija za sve ovo što sam danas. Još od petog razreda osnovne škole, kada su se pojavili „Lideri“ – kako smo ih oduvijek zvali, počeo sam gajiti ljubav prema aktivizmu, volonterizmu i nevladinom sektoru. Upravo za lidere me veže dosta stvari koje sam prvi put uradio – prva sekcija, prvi seminari, prva prilika da govorim pred desetinama nepoznatih i uglavnom starijih ljudi (kako je to bilo strašno), prvo kampovanje u hercegovačkoj prirodi daleko od kuće i Tuzle, prva putovanja u inostranstvo, prva prava prijateljstva. Ti „Lideri“ već oko deset godina su ustvari nevjerovatna Organizacija za djecu i mlade „Osmijeh za Osmijeh“ kroz koju sam imao priliku i biti vođen, ali i voditi; dobijati, ali i davati prilike; i slušati ali i govoriti.  Tu sam još kao srednjoškolac, kada sam sa sigurnošću znao da jednog dana želim postati novinar, dobio priliku i ozbiljnije sarađivati sa medijima. S mnogo prostora za greške, padove, promašaje, ali i prijedloge, ideje i inicijative čitavih šest godina obavljao sam poslove vezane za promociju ove organizacije. Najdraže od svega mi je to što su i moji roditelji, ali i cijela porodica Fondaciju tuzlanske zajednice i “Osmijeh za Osmijeh” još od samog početka prepoznali kao itekako bitne faktore u mom rastu i sazrijevanju. Prilike FTZ-a i OzO-a s jedne, te povjerenje roditelja s druge strane rezultirali su tim da sam danas jako zahvalan čovjek, prije bilo čega drugog.

Tvoj društveni angažman i tvoj poziv su se često preklapali. Kao novinar imao si priliku izvještavati o različitim društvenim problemima, a mladi su često bili u centru tvog interesovanja.

Sretan sam što sam imao priliku volontirati u organizacijama koje, ne samo da rade sjajne stvari u zajednici, nego individualnim pristupom svakom volonteru stvaraju prilike za lični uspjeh. “Osmijeh za Osmijeh” mi je prvi dao priliku da svoje afinitete spojim sa željom za društvenim angažmanom. Tu sam još u trećem razredu gimnazije počeo volontirati kao PR organizacije, da bi, nešto kasnije dobio priliku raditi kao saradnik za odnose s javnostima FTZ-a. I jedna i druga organizacija ispunjene su mladim ljudima pa je to bila više uživancija nego rad. Kreativne ideje, zanimljive i inovativne akcije i kampanje u prvi plan stavljale su mlade ljude jer su ih uglavnom mladi i organizovali. A svaki PR zna da se takve stvari najlakše promovišu jer obiluju mladošću, entuzijazmom, veseljem i uvijek dobrom zabavom.

U 2016. godini kao PR saradnik Fondacije tuzlanske zajednice imao si priliku raditi i na kampanji ˝Budi junak-junakinja svoje zajednice˝:

Među brojnim inovativnim, kreativnim, te, našem društvu, itekako potrebnim kampanjama koje potpisuju uposlenici Fondacije tuzlanske zajednice, “Budi junak/inja svoje zajednice” – kampanja je na koju zaista ne možete ostati imuni. To potvrđuju i brojni privrednici, biznismeni, ali i drugi ugledni članovi naših zajednica koji godinama već daju svoj doprinos što kroz finansijsku podršku idejama mladih ljudi, što kroz mentorstva, savjete i onaj “vjetar u leđa” koji nam je često i najpotrebniji.

Dobiti posao za vrijeme studija ili odmah poslije je nešto normalno u svijetu. Međutim u BiH je to još uvijek problem broj 1. Danas, mnogi mladi ljudi nakon završetka škole ili studija imaju problema sa pronalaskom posla-ti si uporedo i radio i studirao. Koji je tvoj recept?

U 24 godine života, već imam devet godina iskustva u svojoj struci, više od godinu radnog staža i mogu se pohvaliti činjenicom da sam  na Birou bio tek manje od 24 sata. Iako ovo, nažalost, zvuči nerealno u našoj zemlji – ipak, moguće je. I to sve zahvaljujući svemu ovome ranije nabrojanom. Višegodišnje volontersko iskustvo, rad u zajednici, brojne neprospavane noći, rezultirali su tim da svoj prvi honorar dobijem već na prvoj godini fakulteta. Zaradio sam ga vodeći muzičku emisiju, a potom i ulični kviz u programu RTV Slon. Tu sam, u nešto manje od pet godina, prošao skoro sve segmente proizvodnje programa, radio i na radiju i na televiziji, te, između ostalog dobio i Ugovor o radu. Iako je bilo situacija u kojima sam i ja želio napustiti BiH, sada o tome uopšte ne razmišljam. Recept je, možda je to sada lako reći, ali vrlo jednostavan. Trud, rad, samoinicijativnost, preduzetnost su ono što se još uvijek cijeni u našem društvu. To često kažem svojim prijateljima jer zaista u to vjerujem. Šta god da radiš – radi najbolje što znaš ili nikako, jer budi siguran da tvoj rad negdje tamo neko prati. Meni se to pokazalo tačnim jer sam poslije svega ovoga danas zaposlen kao reporter na Novoj BH - televiziji s nacionalnom frekvencijom, koja je regionalno poznata kao utjecajna, a nezavisna televizija

Poziv novinara traži objektivno, nepristrasno i pravovremeno izvještavanje dok je poziv PR-a usmjeren za uspostavljanja željene komunikacije između zastupanog subjekta i ciljane javnosti. U kojem području rada se više vidiš u budućnosti?

Za ovih devet godina imao sam priliku proći kroz proces proizvodnje i radijskog i televizijskog programa, pisati za različite portale, te između ostalog raditi i kao PR. Svako od tih iskustava pomoglo mi je da iskristališem svoje afinitete i vidim čime bih se to mogao baviti u životu. Definitivno da mi je oduvijek prijao rad na televiziji, tako da trenutno ni o čemu drugom ne razmišljam. PR – nikada ne reci nikada, ali trenutno ipak ne.

Mnogo toga je iza tebe, a ti kažeš da si tek na početku. Slijede obaveze na postdiplomskom studiju i angažman u redakciji Dnevnika Nove BH. Možeš li nam više reči o novom angažamanu?

Već od marta zaposlenik sam Nove BH. Nova poslovna prilika sa sobom je donijela i selidbu u Sarajevo, potpunu promjenu okruženja, nove ljude i nove izazove. Iako sam se iz Tuzle preselio u Sarajevo, ipak veliki dio svog radnog vremena provodim u brojnim drugim krajevima naše zemlje. Od Bihaća preko Tuzle, pa sve do Viteza, Zenice, Srebrenice – krećem se sa svojim kolegama u potrazi za pričama vrijednim pažnje . Zato nam ljudi od prvog dana emitovanja vjeruju jer su, što kroz programske sadržaje, što kroz naš rad na terenu, mnogo puta imali priliku uvjeriti se da postojimo i radimo zbog njih. Zadovoljstvo je biti dijelom tima kojeg čine vrsni profesionalci, veliki znalci i stručnjaci s kojima svakodnevno razmjenjujem ideje i prijedloge, te itekako učim.

Za kraj, želiš li poslati neku poruku mladima?

Važno je da jedni drugima više vjerujemo, da jedni druge više podržavamo i da se međusobno motivišemo za različite podvige i izazove. Naše zajednice su pune izazova, prilika ali i prostora za učenje, usavršavanje, uspjehe i padove i sve ono što jednom, naročito mladom čovjeku, može pasti na pamet. Svako od nas, manje više, ima iste polazne osnove, ali razlikujemo se po tome jesmo li odlučni uspjeti ovdje ili negdje drugo. A za početak dobro je znati da i Fondacija tuzlanske zajednice, ali i “Osmijeh za Osmijeh” i dalje postoje, još uspješniji i kreativniji nego kada sam se ja s vama upoznao.

 

opširnije >>

Azra Delmanović: Kada znate da jedna vaša riječ može utjecati

Jedna od tihih junakinja naše zajednice je i Azra Delmanović, mlada dvadesetčetverogodišnja djevojka iz Lukavca. Diplomirana je  novinarka i studentica postdiplomskog studija  žurnalistike na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, aktivistica koja je jednako angažovana u zajednici ali i svojoj profesiji.

Azra je tokom svojih školskih i studentskih dana bila angažovana na mnogim društvenim poljima: bila je članica, a zatim i koordinatorica Odbora omladinske banke Lukavac, tokom studija uporedo je bila angažovana kao saradnica za komunikaciju i odnose sa javnostima Fondacije tuzlanske zajednice; radila je i za NVO Radio Kameleon-Otvorena mreža ljudskih prava i demokratije na projektu Izbori se za ravnopravnost koji  se bavi ravnopravnošću žena, zajedno sa kolegicom Azrom Husarić je scenaristica dokumentarnog filma ˝Najgori na svijetu˝ koji obrađuje izazove novinarskog poziva, a uskoro će postati i dio ekipe  Federalne televizije. Sve ovo jeste razlog zbog kojeg smo odlučili razgovarati sa Azrom jer ona je definitivno jedan od primjera na koje se mladi ljudi mogu ugledati.

Kako sve ovo stižeš?

Kada se ovako sve odjednom posloži, moram priznati da i meni zvuči kao da nemam slobodnog vremena, međutim, uz dobru organizaciju, ali i ljubav prema onome čime se bavite, stvari se same poslože.  Smatram da je uspjeh u tome ukoliko stvari koje radite ne posmatrate kao obaveze. 

Koliko ti je društveni angažman pomagao ili odmogao u izvršenju studentskih obaveza, a koliko ti sada pomaže ili odmaže u izvršenju poslovnih?

Na društveni angažman nikada nisam gledala kao prepreku bilo čemu, pa tako ne ni studenstkim obavezama. Društveni angažman je ono što ili jeste ili nije dio neke osobe. Drago mi je što mogu reći da jeste dio mene. Društveni angažman i neformalno obrazovanje su bili moji 'ispušni ventili' nakon napornih studentskih dana. Da biste uspjeli u bilo čemu, morate pronaći svoj izvor pozitivne energije, pokretačku snagu. Ja sam svoju pronašla u društvenom angažmanu jer zadovoljstvo koje on donosi je ništa drugo nego vjetar u leđa.

Tvoje prvo volontersko iskustvo vezanao je za Crveni križ a onda je uslijedio jednogodišnji angažman u Odboru Omladinske banke:

Svoje prve volonterske korake napravila sam u Crvenom križu u Lukavcu kada sam imala dvanaest godina. Iako sam bila dijete, nije mi bilo teško da shvatim da je ljepota koju donosi volontiranje nešto što želim da me prati cijeloga života. Nakon Crvenog križa sam odlučila koristiti svaku priliku koja se pojavi preda mnom i tako sam došla i u Omladinsku banku Fondacije tuzlanske zajednice. Omladinska banka ima i uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu jer samo tamo naučila kako od gusjenice postaje leptir ; ja sam od članice Odbora Omladinske banke u vrlo kratkom periodu stigla do pozicije koordinatorice, a sve uz podršku i vjeru drugih. Kada znate da jedna vaša riječ može utjecati na grupu tinejdžera koji sve upijaju, pažljivo biraš koja će to riječ biti. Učiš s njima i uče oni s tobom. I kada samo jedno od njih nauči prepoznati  probleme u zajednici, predložiti rješenje i donositi bitne odluke, znaš da si i ti nekome pomogao da postane leptir. A u Omladinskoj banci je mnogo takvih. 

Uporedo izvršavajući svoje studentske i volonterske obaveze, sa kolegicom sa studija Azrom Husarić snimaš i film ˝Najgori na svijetu˝ koji prati poteškoće i izazove sa kojima se susreću novinari obavljajući svoj poziv. Film je premijerno prikazan na Sarajevo film festivalu 2017. godine. Možeš li nam reći nešto više o tome?

Kada u Bosni i Hercegovini nekome kažete da ćete upisati novinarstvo, nerijetko ćete čuti komentare da je to najgora profesija kojom se možete baviti. Sa sličnim komentarima smo se prije, ali i tokom studija susretale Azra i ja te je to bio glavni povod za snimanje dokumentarnog filma o novinarstvu. Uz režisera Damira Pirića posjetile smo skoro sve novinare sa područja Tuzlanskog kantona koji su radili prije, za vrijeme i poslije rata u Bosni i Hercegovini te smo tražile odgovore na pitanje zašto je novinarstvo tako nisko rangirano u našoj državi, ali i svijetu. Kada smo krenule u cijelu priču, nismo ni slutile da će film doživjeti takav uspjeh, ali desilo se. Ponosne smo na svaku rečenicu koja se može čuti tokom filma te planiramo snimati i drugi dio, sada već iz perspektive novinarki, a ne studentica.

Tvoj angažman u struci ali u Omladinskoj banci donio ti je priliku da još tokom studija budeš  angažovana i kao PR saradnica Fondacije tuzlanske zajednice. ˝Krštenje˝ si imala upravo na kampanji ˝Budi junak-junakinja svoje zajednice 2017˝:

Kao što sam već spomenula, kroz Omladinsku banku sam dobila krila i za sebe ću uvijek govoriti da sam dijete Fondacije tuzlanske zajednice. Tokom treće godine studija, uposlenici Fondacije su u meni prepoznali potencijal i upravo mene odabrali za osobu koja će biti prva u njihovoj komunikaciji sa javnostima. Iako sam imala dozu straha, rado sam prihvatila ponudu i za dvije godine koliko sam bila na istoj, naučila sam životne lekcije koje ću primjenjivati čitavog života; šta znači biti profesionalan u poslu, kako izgleda zdrava radna atmosfera i kako se definiše prijateljstvo.

Kada je u pitanju kampanja ''Budi junak/junakinja svoje zajednice'', moji prvi tekstovi kao PR saradnice vezali su se upravo za to. Pisati, ali i živjeti kampanju ''Budi junak/junakinja svoje zajednice'' je iskustvo koje ću uvijek pamtiti i koje me naučilo da na svaku ''crnu'' vijest u BiH, ja mogu navesti tri pozitivne. Radujem se što kampanja iz godine u godinu raste, što su ideje mladih sve inovativnije i vjerujem da je ovo tek mali početak onoga što će ona donijeti Tuzlanskom kantonu, ali i cijeloj BiH.

Poziv novinara traži objektivno, nepristrasno i pravovremeno izvještavanje dok je poziv PR-a usmjeren za uspostavljanja željene komunikacije između zastupanog subjekta i ciljane javnosti-u kojem području rada se više vidiš u budućnosti?

Iako sam imala lijepo iskustvo kada je u pitanju PR, ipak je novinarstvo nešto čemu želim da se posvetim u budućnosti. Biti u službi građana, posrednik između istine i javnosti je zasigurno moja najveća strast i nadam se da ću u tome i uspjeti.Mnogo toga je iza tebe, a ti kažeš da si tek na početku. Slijede obaveze na postdiplomskom studiju i angažman na Federalnoj televiziji. Možeš li nam više reči o novom angažamnu? U kojoj ulozi ćemo te gledati?

Već sam spomenula da sam naučila koristiti svaku priliku koja mi se nudi što uključuje i prijave na sve konkurse koji mi privuku pažnju. Jedan od takvih bio je konkurs Federalne televizije. Iako nisam imala televizijsko iskustvo za koje sam mislila da će biti presudno, prošla sam u drugi i treći krug nakon čega mi je javljeno da imam priliku postati dijelom IT centra Federalne televizije u Tuzli. Ova obavijest je značila da je moja želja koju nosim još iz studentskih dana ispunjena. Radujem se učenju od iskusnih novinara te se nadam da će i ovo biti prilika koju ću iskoristiti na pravi način.

Za kraj, želiš li poslati neku poruku mladima?

 Učite i istražujte o onome što vas zanima, radite ono što volite, sprovodite ideje u djela  i ne pakujte kofere ukoliko niste ovdje dali sve od sebe. 

opširnije >>

Tehnološke operacije: Na mladim inženjerima leži budućnost

Ono što pokreće našu civilizaciju su inženjeri. Pogotovo mladi inženjeri na kojima leži budućnost. Za napredak čovječanstva presudno je važno školovanje novih mladih kadrova. Prepoznali su to i društveno odgovorni biznisi kada su u prošlogodišnjoj kampanji Budi junak/junakinja svoje zajednice podržali studente Tehnološkog fakulteta u Tuzli i pomogli im da pokrenu rad svog udruženja u sklopu projekta „Tehnološke operacije“.

Studentsko vijeće Tehnološkog fakulteta okuplja sve studente ovog fakulteta. U novembru 2018. godine student su dali sebi za cilj da povećaju broj volonterskih aktivnosti na Tehnološkom fakultetu, uključe se u sve strukture kreiranja i organizovanja nastave na fakultetu, te da povećaju broj aktivnih studenata unutar vijeća.

Uz pomoć kampanje Budi junak/junakinja svoje zajednice Studentsko vijeće podržano je sa 3.659,50 KM. Omogućilo je to studentima registraciju udruženja, opremanje prostora, posjete industrijskim postrojenjima i bavljenje naučnim radom.

Polovinom novembra 2018, Vijeće je napravilo akreditacije za sve studente Tehnološkog fakulteta. U period od 7.11. do 11.11. student su ugostili studente Kemijsko tehnološkog fakulteta sa Sveučilišta u Splitu, na fakultetu je upriličen Simpozijum za studente iz Tuzle i studente iz Splita, organizovane su posjete fabrikama Soda Sisecam Lukavac, Cementara Lukavac, posjete laboratorijama i zajednička druženja što je omogućilo studentima uvid u procese proizvodnje i razmjenu iskustava s kolegama iz Splita.

U decembru su naši junaci uzvratili posjetu kolegama u Splitu. Posjetili su Institut za oceanografiju i ribarstvo, Mediteranski institut za istraživanje života, slušali su predavanje „Vinska staza Hrvatske“, posjetili tvornici plastičnih dijelova „AD Plastik“, obilšli laboratorije Kemijsko-tehnološkog fakulteta u Splitu te slušali predavanje „Matematika u slici“ i „Separacija industrijskog otpada”. Bila je to odlična prilika za upoznavanje s radom Kemijsko tehnološkog fakulteta sa Sveučilišta u Splitu, tamošnjim institutima i industrijskim pogonima što je svakako vrijedno iskustvo budućim inženjerima.

Naši junaci nisu mirovali ni na samom kraju godine. Fabriku cementa Kakanj posjetili su 24. decembra kao dio praktične nastave na projektima Procesna mjerna tehnika i Cementni kompoziti. Studenti su se upoznali sa najsavremenijim oblicima mjernih analiza cementa i betona.

Kako bi približili Tehnološki fakultet javnosti i novim studentima, studenti okupljeni u Studentsko vijeće su zajedno sa menadžmentom fakulteta organizirali Dan otvorenih vrata na Tehnološkom fakultetu. U okviru ove manifestacije učenici srednjih škola su imali priliku obići laboratorije i učestovati u izvođenju eksperimentalnih vježbi koje su im pripremili studenti i asistenti.

Osim s kolegama iz Splita, Studentsko vijeće surađivalo je i sa kolegama iz Zagreba. Vijeće je učestvovalo u organizaciji Biotehnijade, internacionalnog druženja studenata naše regije, zajedno sa studentskim zborom Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Studenti su boravili  u Poreču zajedno sa studentima iz Srbije, Hrvatske i Slovenije i osvojili medalje u fudbalu, odbojci i pikadu.

Pored svih ovih aktivnosti podrškom iz prošlogodišnje kampanje Budi junak/junakinja svoje zajednice Studentsko vijeće uspjelo je renovirati prostorije Studentskog vijeća Tehnološkog fakulteta, organizovati sastanke na mjesečnom nivou, učestvovati u radu Naučno-nastavnog vijeća Tehnološkog fakulteta i održati svoju izbornu skupštinu.

Podrška projektu “Tehnološke operacije” odličan je primjer koliko je potrebna i korisna direktna suradnja biznisa i omladinskog sektora. Uz podršku društveno odgovornih preduzeća studenti su uspjeli posjetiti industrijske pogone, institute, laboratorije, razmijeniti iskustva sa kolegama iz cijele regije i steći prijeko potrebna znanja koja će im koristiti kada se uskoro nađu na tržištu rada. 

opširnije >>
Najnovije
Arhiva
2018
2017
2016
2015