17.03.22

U paklu porodičnog nasilja: Gledate vlastito dijete kako se pokriva dekicom po glavi od straha, a nemate gdje pobjeći

Sigurnoj kući kao kriznom smještaju za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja hitno potrebna adekvatna ograda

Uprkos činjenici da je skoro polovina žena u BiH iskusilo neki oblik nasilja od strane partnera ili ne-partnera od svoje petnaeste godine, čak 84% žena ne prijavljuje nasilje policiji, podaci su istraživanja koje je na ovu temu proveo OSCE.  M.D. jedna je od ovih rijetkih žena u BiH koja je prijavila porodično nasilje.

Kad je prije nešto više od tri mjeseca utočište pronašla u Sigurnoj kući koja u Tuzli djeluje pod okriljem Udruženja “Vive žene”, konačno je okusila slobodu i dobila podršku koju joj roditelji nikada nisu pružili.

“Iza sebe sam ostavila samo ružne stvari jer smo sin i ja smo trpili strašno fizičko nasilje. Ponadala da sam našla ljubav koju zaslužujem…. i prevarila se. Teško je gledati trogodišnje dijete kako se od straha pokriva dekicom po glavi i ne smije da se pomjeri, da priča, a da vi jedostavno nemate gdje pobjeći. Roditelji smatraju da sam im donijela samo sramotu i da sam trebala ostati u tavom braku, ali nakon nekog vremena shvatila sam da je bolje biti i na ulici, nego u paklu. Sigurna kuća je doslovno jedino što je mene i sina dijelilo od ulice. Sada konačno imamo psihološku pomoć i plan kako nastaviti dalje”, priča naša sagovornica čiji identitet iz sigurnosnih razloga ostavljamo zaštićenim, objašnjavajući dalje kako će uskoro postati pomajka u Selu mira u Turiji i kako je to velika prilika za nju, s obzirom da će njoj i sinu pored sigurnosti i posla automatski biti obezbijeđen i krov nad glavom.

Vječni strah

Netom prije naše posjete u Sigurnoj kući vladala je prava pometnja. Uprkos sunčanom danu i uređenom dvorišu koje imaju na raspolaganju, sve štićenice nalazile su se unutra, vidno uznemirene. Naša sagovornica objašnjava šta se desilo: “Dok su se djeca igrala mi majke smo sjedile na klupi i pričale, međutim nismo na vrijeme vidjele da se dvorištu približio bivši partner jedne štićenice, od kojega je i pobjegla ovdje. Nismo se snašle na vrijeme, a pošto se zbog loše ograde vidi unutrašnjost dvorišta, on sada zna gdje se ona nalazi. Taman onda kad krenemo liječiti svoje rane i kad se opustimo, nešto ovako se desi. Stalno smo u grču, nigdje se ne osjećamo dovoljno sigurne.”

Iako je Sigurna kuća od početka svog djelovanja 1997. godine bila jedini spas za oko 1500 preplašenih, istraumatiziranih majki s djecom, nepostojanje adekvatne ograde uveliko ugrožava sigurnost štićenica. Budući da je jedino mjesto gdje njihova djeca mogu da se igraju na svježem zraku izloženo je pogledima iz vana, u saradnji sa udruženjem Vive žene pokrenuli smo inicijativu prikupljanja sredstava da se dvorište skloni od nepoželjnih pogleda adekvatnom ogradom.

Nada u podršku zajednice

“Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici FBiH, finansiranje sigurnih kuća bi trebalo biti u omjeru 70% iz Budžeta Federacije BiH i 30 % iz Budžeta Kantona. VLada TK je ispunila svoju obavezu i od prošle godine finansira sigurnu kuću u iznosu od 30 %, dok FBiH sigurne kuće finansira po Javnom pozivu za dostavljanje projekata, ali ne u iznosu od 70%, nego znatno manje. Grad Tuzla, koji sufinansira Sigurnu kuću u iznosu od 50 000 KM godišnje, iako po zakonu nema obavezu, svijetli je primjer i naša nada da ćemo uz dodatnu podršku lokalne zajednice prikupiti sredstva za novu ogradu”, objašnjava Danijela Kaloci iz udruženja Vive žene, koja vodi Sigurnu kuću.

Kako je ovo jedino mjesto koje žrtvama porodičnog nasilja s područja TK nudi spas i rehabilitaciju, vrlo je važno da se žene osjećaju sigurno, jer oporavak je dugotrajan i kompleksan proces. Zbog toga smo u cilju pružanja pomoći organizacijama civilnog društva koje rade sa najugroženijim kategorijama u vrijeme pandemije Covid 19, osobama treće životne dobi, mladima i ženama, dali inicijalna sredstva za kampanju “Sigurno dvorište za sigurnu kuću”. Dok sanja da jednog dana svom sinu obezbijedi uslove za normalno djetinjstvo i bude mu bezrezervna podrška u životu, naša sagovornica s početka priče nada se da će se nedostajuća sredstva skupiti, jer za njih to doslovno znači slobodu.

Podrška je realizovana u okviru projekta “Borba protiv pandemije Covid 19 kroz filantropiju i solidarnost”, kojeg provodi Fondacija tuzlanske zajednice uz podršku Balkanskog fonda za demokratiju, projekta Njemačkog Maršalovog fonda SAD i USAID-a, kao i Ministarstva privrede Tuzlanskog kantona.