25.05.22

Tako nam je malo trebalo da vratimo život u naš kraj

Kako su aktivisti u selu Hrvati zahvaljujući programu Snaga lokalnog napravili velike promjene

Penzionisama medicinska sestra i profesorica Srednje medicinske škole u Tuzli, Jasmina Hodžić, još 1981. godine s mužem je započela bračni život u selu Hrvati, nadomak Lukavca. Radni vijek provela je u Tuzli, pa se po odlasku u penziju osjećala prilično izolovano.

„Život u gradu je brz i kada na raspolaganju imate mnoštvo sadržaja, uz vaše bližnje, dovoljni ste sami sebi. Kada sam otišla u penziju osjećala sam se prilično izolovano. Najednom imate toliko slobodnog vremena, znanja i želje za društvenim životom, a nemate praktički nikakvih prilika. Život sa selu je sasvim drugačiji. U principu, lokalna zajednica koja je živa, donosi ljudima na selu puno. Osvješćuje ih, motivira i onda kada se naslanjamo jedni na druge život je mnogo lakši i ljepši“, priča Jasmina.

25 godina tišine zamijenila pjesma

Društveni dom, u sklopu kojeg se nalazi i četverogodišnja osnovna škola, 25 godina unazad bio je samo spomenik nekadašnjem sretnom životu ove zajednice. Obraslog u korov, dotrajalog i zapuštenog, samo su još posjećivali rijetki.

Međutim, Jasmina nije bila jedina koja je u sjećanjima prizivala stare dane, kada je Društveni dom bio centralno mjesto u ovoj zajednici. Jasminko Hodžić predsjednik MZ Hrvati i Koordinator lokalne grupe za razvoj pri Mreži aktivnih zajednica (MAZ) i Sanel Đuzić, predsjednik Udruženja „1.maj“ Hrvati, obojica su, svako iz svojih ličnih razloga, bili odlučni u namjeri da pokušaju oživjeti svoje selo.

Priliku da se kao Lokalna grupa za razvoj uključe u MAZ shvatili su kao možda jedinu priliku da organiziraju članove svoje zajednice i ujedine ih u namjeri da zajednički počnu kreirati ljepše priče. Tako je nakon 25 godina pustoši i predanog jednogodišnjeg rada selo Hrvati ponovno postalo mjesto koje vrvi od života.

„MZ je bila totalno zapuštena, nisu postojali nikakvi uslovi za rad. Prve sastanke smo održali u prostorijama punoj golubova i to je stvarno bilo poražavajuće. Bilo me je stid nečega što je nekad simobliziralo svo naše zajedništvo i nadu. A, ja sam odrastao ovdje i išao u ovu školu. Moji su roditelji bili aktivisti. Majka je uvijek bila u aktivu žena, a otac odbornik i vrlo aktivan član zajednice. Rastao sam na vrijednostima solidarnosti i društvene odgovornosti i kada sam došao u penziju shvatio sam da djeci nećemo ostaviti ništa. Zbog toga smo krenuli nesigurno, malim koracima, razgovorima i formiranjem Udruženja građana „1. maj“ Hrvati. Našim uključenjem u MAZ, odnosno USAID-ov program Snaga lokalnog kojeg provodi Fondacija tuzlanske zajednice, počeo je naš postepeni razvoj“, objašnjava Jasminko i dodaje kako im je članstvo u MAZ-u donijelo mnogo znanja i otvorilo mnoga vrata.

Mještani su u ovom selu previše puta bili iznevjereni i prevareni, pa su na početku rada nekolicine aktivista bili prilično nepovjerljivi. Ali Jasminko kaže da su se mahom počeli uključivati kada su vidjeli da se pozitivne promjene dešavaju. Dodatni vjetar u leđa su im, prema njegovim riječima, bile edukacije i treninzi Fondacije, kroz koje su naučili sve o modelu organiziranja zajednice i pisanju projekata.

Sinergija civilnog, javnog i privrednog sektora

Sanel Đuzić, s druge strane, kaže da više nije mogao gledati kako sve u selu propada. Sa desetak mještana, mladih i starih, udružio se i odlučio posaditi barem 3 sadnice: „Ovaj dio nam je bio bitan radi djece. Ovdje živim, ovdje odratsa i moje dijete, koje se nije imalo gdje igrati s drugarima. Trava je znala biti visoka metar, a kosilo se jednom godišnje. Ništa nije bilo ograđeno, nije bilo klupe, igrališta - ničega. Danas, svaki dan kada se završi nastava ovaj prostor je pun djece. Kroz različite projekte i načine finansiranja o kojima smo učili kroz program Snaga lokalnog, sredili smo većinu unutarnjih prostorija u Domu, fasadu, stolariju, igralište, klupe, rasvjetu i ogradu. Raditi se može, uspjeti se može, i onda kada radite nešto s iskrenim i dobrim namjerama, ljudi to osjete i onda vam se rado pridružuju. Jako sam sretan da se u mojoj zajednici polako vraća i taj izgubljeni osjećaj zajedništva.“

Trudom i zalaganjem aktivista Lokalne grupe za razvoj u ovu zajednicu je u protekloj godini uloženo preko 250.000 KM. Njihove inicijative, pored civilnog sektora, podržala lokakna vlast, ali društveno odgovorne kompanije i pojedinci. Na ovaj način, nesebičnim darovanjem vremena i znanja za opšte dobro, u selu Hrvati pustoš i tišinu zamijenili su smijeh i pjesma.

Jasmina, sagovornica s početka naše priče sada se u potpunosti osjeća dijelom zajednice. Članica je Aktiva žena i planira da svoje znanje pokloni za dobrobit žena na selu i educira ih o važnosti brige o sebi i značaju preventivnih pregleda: „Mi konačno imamo prostorije gdje same za sebe kreiramo različite sadržaje. U aktivu žena pletemo, heklamo, pjevamo, posjećujemo sajmove, organizujemo izlete i sa unučićima provodimo zajedničko vrijeme na igralištu. Tako nam je malo trebalo da se život ponovo vrati u naš kraj.“