Njena umjetnost oplemenjuje srca širom Bosne i Hercegovine i krasi galerije svjetskih metropola, ali ono što je čak i veće od njenog neizmjernog talenta je njen neumorni duh nesebičnosti i odlučnost da sve znanje svijeta useli u učionice osnovnih škola u Bijeljini. U ateljeu smještenom u prizemlju porodične kuće, obgrljenom stablima smokve a ispunjenom knjigama, bijelim koncertnim klavirom i platnima, u pauzi između dva poteza kista, akademska slikarka Natalija Cimeša je došla na ideju da petnaest svojih djela stavi na prodaju i novcem od svakog prodatog platna kupi isto toliko pametnih tabli za škole u okolini Bijeljine.

Njena priča je priča o iskrenom davanju i neumornoj želji da pruži svijetu, a posebno djeci, više od svoje umjetnosti – da im otvori prozor u svijet znanja koje transformiše sudbine, a ljude čini plemenitijim i boljim. Ona nas podsjeća da se moć da promijenimo svijet nalazi u našim rukama, a da nesebično davanje obogaćuje i one koji daju i one koji primaju. 

"Moramo učiniti sve što možemo da djeci pomognemo da do njih dođe znanje koje je danas u svijetu na dohvat ruke. Nemamo izgovor ako to ne učinimo. To je kao da nešto od nekoga otmete. Samo na ovaj način imamo šansu da naša djeca ne naprave greške koje smo mi napravili, da budu bolji ljudi, da vole ljude, životinje, prirodu koja ih okružuje. Zato sam se odlučila za pametne table. One su sad standard u razvijenim zemljama, nude nevjerovatne mogućnosti i moramo se odmaknuti od modela učenja iz prošlosti", kazala je ova slikarka. 

Smatra da dobri ljudi moraju preuzeti odgovornost čak i onda kada to po prirodi stvari, po hijerarhiji i mandatu, nije odgovornost pojedinca. Dobrobit djece mora biti odgovornost svih ljudi i tu ne smije biti kalkulacija. Iako je ovo ultimativni cilj, Natalija smatra da se sredstva moraju pažljivo birati. 

"Ne opravdava cilj svako sredstvo i jako je bitan način na koji se borimo. A mi se borimo tako da naša djela govore za nas, da budu uvijek pozitivna, dobra i usmjerena ka nečemu boljem, ne uzimajući ništa drugo zauzvrat. Duboko osjećam da je to prava priroda čovjeka, pomoći drugome, i to je moja maksima. Ne mora to uvijek biti novac, velike sume novca, niti nešto materijalno. Neko može dati marku, neko može kupiti kiflu, pomoći nekome da pređe ulicu. Ali ja ako pomognem vama, vi ne trebate pomoći meni, nego nekome drugom, pa da druga osoba trećoj i onda širimo tu energiju. Ta dobra djela su kao zaraza, šire se nevjerovatnom progresijom, a ostavljaju samo ljubav i osmijehe", kazala je Natalija. 

Duboko osjeća da će i ova akcija da se proširi cijelom Bosnom i Hercegovinom kao lančana reakcija, da će dobra vijest poslužiti kao inspiracija dobrim ljudima i filantropima širom zemlje da se ujedine u jednoj plemenitoj borbi čiji je jedini ishod bolji svijet za svako dijete.  

“Ja se iskreno nadam da ako mi u Bijeljini kažemo da pokrećemo akciju i ta misao ode u eter, da će onda u Zenici da kažu - idemo i mi, pa u Bugojnu, pa u Brčkom, u Mostaru... To je reakcija koja nam je istinski potrebna”, objašnjava Natalija. 

Mišljenja je da kroz filantropsko djelovanje i kulturu darivanja ljudi indirektno ukazuju i govore o socijalnim problemima. Kao majka školarca, posebnu pažnju svojom inicijativom pokušava skrenuti na područne i seoske škole, jer smatra da su uvijek u zapećku i da se o tim školama i toj djeci nimalo ne vodi računa. Naša dužnost nije, kako kaže, “da šutimo da ne bi bilo gore, nego da govorimo da bi bilo bolje".