INTERVJU: Asja Dizdarević, predsjednica Vijeća mladih FBiH

Mladi trebaju biti dio procesa koji vode do promjena!

 

Asja Dizdarević, dugogodišnja omladinska aktivistica, bivša predsjednica Organizacije za djecu i mlade ˝Osmijeh za osmijeh˝ i Vijeća mladih Grada Tuzla, ove je godine izabrana za predsjednicu Vijeća mladih Federacije BiH.  Razlog je to više da danas povodom Međunarodnog dana mladih sa ovom dvadesetosmogodišnjom djevojkom iz Tuzle, inače po struci bachelor-inžinjerom mašinstva, razgovaramo upravo o mladima, njihovom položaju, angažmanu i mogućnostima za budućnost u BiH.

Intervju pripremio: A.T.

Fokus tvog djelovanja su mladi ljudi i kreiranje boljeg ambijenta za mlade. Koliko ti pomažu prethodna iskustva danas kada se nalaziš na poziciji predsjednice Vijeća mladih FBiH?

Sada kada se vratim nešto više od deset godina unazad mogu reći da sam sretna što su moji počeci vezani za Organizaciju za djecu i mlade „Osmijeh za Osmijeh“. Bilo je to mjesto za učenje, greške, prilike, ali i razvoj organizacije po mjeri mladih ljudi koji su je u tom trenutku vodili. Švedska organizacija Unga Ornar prenijela je svoj model organizovanja djece u zajednicama u Tuzlu i moji prijatelji i ja smo to nastojali što autentičnije proširiti po tuzlanskim zajednicama. Koliko je „Osmijeh za Osmijeh“ bila snažna i proaktivna organizacija govori i činjenica da je krajem 2016. godine okupila sve omladinske organizacije u Gradu Tuzla započevši proces osnivanja lokalnog vijeća mladih kao mehanizma putem kojeg mogu bolje zagovarati za položaj mladih u Gradu Tuzla. Obzirom da sam tada izabrana za predsjednicu, osnivanje Vijeća mladih Grada Tuzla pred mene je stavilo i novi lični izazov, a to je koordiniranje mrežom omladinskih organizacija. Vijeće mladih Grada Tuzla je već u prvoj godini uspostavilo saradnju sa Vijećem mladih Tuzlanskog kantona, pa i Vijećem mladih FBiH. Tako da prethodna iskustva su jako značajna na mom aktivističkom putu, a razumijevanje procesa na lokalnom nivou mi danas puno pomaže da sve probleme i izazove gledam ˝odozdo˝ gdje su obično i najveći problemi s kojima se bore mladi.

Koliko su mladi po tvom mišljenju spremni na promjene, počevši od sebe pa do mijenjanja društva u kojem živimo? Da li se aktivizam uči i na koji način se može prenijeti na druge? Kako afirmisati mlade vrijedne ljude?

Smatram da mladi ljudi individualno rade na sebi, okupljaju se u neformalne grupe radi rješavanja određenih problema, ali moram biti realna i primijetiti da mladi ljudi okupljeni oko zajedničkog problema (a imamo ih mnogo) nikada nisu bili dovoljno ujedinjeni ili istrajni. Često ćemo čuti da se mladi žale na loš obrazovni sistem, korupciju i nepotizam prilikom zapošljavanja, izražavaju svoje nepovjerenje u policiju i sudstvo, dok s druge strane rijetko ćemo vidjeti da mladi organizuju proteste ili se na drugi način, masovno, bore za bolje uslove.

Mladi, nažalost, sve manje vjeruju u promjene. Zato je odgovornost na nama još veća. Organizacije civilnog društva i mediji su itekako bitni za promovisanje mladih, vrijednih, uspješnih, samostalnih ljudi koji su primjeri da se i u društvu poput bosanskohercegovačkog može uspjeti.

S druge strane, kako očekivati da mladi ljudi mijenjaju društvo u kojem živimo jer ne dobijaju priliku niti ohrabrenje da odlučuju o brojnim bitnim stvarima. Jako je značajna ta sloboda kada je mlada osoba pitana i kada može donijeti samostalnu odluku, biti aktivna i svjesna kako ta odluka utječe na nju samu, te na koji način njeni vršnjaci to prepoznaju. Aktivizam je odličan alat i za male promjene u lokalnim zajednicama koje mogu dovesti do velikih sistemskih rješenja. Lideri, kao individue, su posebno važni u ovim procesima, jer su to osobe koje motivišu, vide širu sliku i prvi su u redovima borbe za promjene.

Možeš li se osvrnuti na položaj mladih u BiH generalno? Postoje li razlike na lokalu? 

Položaj mladih ne trebamo posmatrati na nivou lokalne zajednice ili na nivou entiteta. Možemo praviti paralelu položaja mladih u razvijenim i nerazvijenim zajednicama, u manjim i većim zajednicama, urbanim i ruralnim sredinama, gdje je prilično jasno da mladi u manjim zajednicama nemaju dovoljno prilika. Stanje u lokalnim zajednicama zavisi od različitih faktora i svaka zajednica je specifična za sebe.

Generalno, što se tiče BiH mladi odlaze jer ne vide sistemska rješenja. Sistem im ne nudi dugoročna, stabilna, konkretna rješenja za probleme sa kojima se susreću. A problema je sve više. Mladi odlaze jer ne vide da će u narednom periodu biti bolje, da će se država razvijati uzlaznom putanjom. Mladi odlaze jer su nezadovoljni obrazovnim i zdravstvenim sistemom, jer je u svim sferama društva prožeta korupcija, jer su izgubili povjerenje u institucije vlasti...

Upravo zbog toga, krajnje je vrijeme da institucije pokažu da zaista vode brigu o mladim ljudima - što konkretno znači da trebaju postojati sistemska rješenja na svim nivoima vlasti koja odgovaraju na potrebe mladih ljudi. Vlasti konačno trebaju kreirati takve politike prema mladim ljudima koje rješavaju njihove probleme (npr: stambena politika i nezaposlenost). Neophodno je da imamo strategije prema mladima na svim nivoima vlasti. Bilo bi jako prirodno da postoji federalna strategija koja bi bila vodilja kantonalnim nivoima vlasti. 

Koliko je urađeno na kreiranju sistemskih rješenja za položaj mladih? Koliko su po tvom mišljenju aktivni vladin, a koliko nevladin omladinski sektor? 

Nažalost, omladinski nevladin sektor u Bosni i Hercegovini dosta je oslabljen što je prouzrokovano i odlaskom mladih iz BiH. Sve manje imamo aktivnih omladinskih organizacija i ako govorim o ovim aktivnim organizacijama onda govorimo o malom broju onih organizacija koje aktivno rade na polju prava mladih, koje zagovaraju sistemska rješenja i tu ja prepoznajem Vijeće mladih FBiH kao jednog od ključnih aktera za zagovaranje prava mladih i poboljšanje institucionalnih mehanizama.

Iako je usvojen prije deset godina, Zakon o mladima je još uvijek nepoznanica kako mladima, tako i institucijama vlasti koje su nadležne za njegovu implementaciju. Zakon uređuje pitanja od interesa za položaj, život i djelovanje mladih ljudi u Federaciji i istim su definisani institucionalni mehanizmi koji govore o pravima i obavezama mladih, ali i obavezama institucija vlasti na svim nivoima u Federaciji BiH. Vijeće mladih Federacije BiH je krajem 2019. godine uradilo prvu analizu implementacije Zakona o mladima FBiH koja nam pokazuje koliko je zaista urađeno na kreiranju sistemskih rješenja za položaj mladih. Od 79 gradova/općina u Federaciji samo njih 13 ima usvojenu Strategiju prema mladima. Samo 25 lokalnih zajednica je osiguralo prostor za rad omladinskim udruženjima. U 45 općina/gradova Federacije BiH imamo službenike/ce za mlade, dok samo 16 ima certifikat priznat od nadležnog ministarstva. Na kantonalnim nivoima podaci su i više nego poražavajući i pokazuju lošu implementaciju Zakona o mladima FBiH.

Posljednje istraživanje o položaju mladih u Federaciji BiH urađeno je 2014. godine i trebalo je biti temelj za donošenje prve Strategije prema mladima u Federaciji koja nikada nije usvojena. Vijeće mladih Federacije BiH trenutno zagovara uspostavljanje Savjeta za mlade FBiH koji je zamišljen kao međuresorno radno tijelo Vlade čiji je glavni zadatak koordinacija i usaglašavanje politika prema mladima i vršenje nadzora nad implementacijom Zakona o mladima. 

Zabrinjavajuće jeste i to da se o pitanjima mladih jako često govori upravo bez mladih ljudi, te su jako rijetki primjeri pozitivne prakse. U samo devet lokalnih zajednica predstavnici vijeća mladih su uključeni u komisije za mlade. Doduše odgovornost je i na mladima. Mladi i dalje smatraju da je jedini način njihovog učešća u procesima odlučivanja izlazak na izbore.

Međutim, nije sve tako crno i postoje pozitivni primjeri na lokalnom nivou. Vijeće mladih FBiH, je ove godine dodijelilo priznanja jedinicama lokalne samouprave u BiH koje su izgradile mehanizme prema mladima i koje uspješno implementiraju mjere definisane članom 14 Zakona o mladima FBiH. Kao lideri su prepoznati Grad Tuzla, Brčko, Ilijaš, Laktaši, Općina Centar Sarajevo. Grad Tuzla u kontekstu položaja mladih na lokalnom  nivou može biti dobar primjer modela podrške organizovanju ove populacije. U Gradu Tuzla prema posljednjem istraživanju o potrebama mladih imamo povećan broj aktivnih mladih ljudi, aktivno djeluje petnaest omladinskih organizacija, te su implementirane gotovo sve Zakonom propisane mjere. 

Gdje pronalaziš inspiraciju i energiju za djelovanje? 

Moja interesovanja za lokalnu zajednicu, djecu i mlade, počinju još u prvom razredu srednje škole, tako da već od tada praktikujem da svoje vrijeme posvećeno planiram i organizujem. Zaista se trudim dati svoj doprinos svim inicijativama i aktivnostima koje dolaze od moje matične omladinske organizacije, preko lokalnog i kantonalnog vijeća mladih, pa sada Vijeća mladih FBiH.

Inspiraciju pronalazim u ljudima i trudim se da sarađujem sa onima koji su u svojim okvirima djelovanja zaista dobri. S druge strane nikada neću raditi nešto u što sama ne vjerujem ili mislim da nije baš od primarnog interesa za mlade ili društvo u cjelini. Lično sam stava da se do promjena treba i može doći, pa zato i želim da tim procesima dajem svoj lični doprinos. Energija i satisfakcija dolaze prirodno, uz ljude i sa ljudima, na putovanjima ili u vidljivim rezultatima rada.

Za kraj, koja bi bila tvoja poruka mladima?

U principu imam dvije poruke. Prva je da nikada ne prestanu raditi na sebi. Da pored formalnog obrazovanja svakodnevno istražuju, čitaju, nadograđuju svoja znanja i unapređuju vještine. Druga bi bila da moramo zajedno i naporno više raditi kako bi stvorili bolje okruženje za mlade. Jako je važno da se međusobno više podržavamo, bodrimo i motivišemo. Mladi moraju biti svjesni da i oni nose dio odgovornosti za bolje i zdravije okruženje u kojem živimo. Ohrabrujem mlade da pokreću različite inicijative u svojim zajednicama, da se upoznaju sa svojim pravima i obevezama, te u konačnici da se trude da budu dio svih procesa koji dovode do promjena.